Došli smo malo ranije i nakon što smo parkirali automobil u samom podnožju Turning Torso-a, najviše i najljepše zgrade u Malmö-u, a i u cijeloj Švedskoj, uzmem svoj aparat i napravim par fotografija ove elegantne, visoke građevine što se uvija prema nebu u nježnom, spiralnom pokretu zmije u pokušaju da se domogne sunca. Već je kasno i svjetlost nije baš najbolja, ali ja uživam fotografišući, jer i to je dio moje buduće tradicije i slavlja.Turning Torso je započet 2001, a završen 2005 godine. Visok je 190,4m, a arhitekta je Santiago Calatrava, renomirani Španjolac sa popriličnim i uzbudljivim opusom i u svojoj zemlji i u inozemstvu.
Predstava počinje elegantnim skokovima u vodu i nastavlja u duhu spektakla punog svjetlosnih efekata, gdje vatra gori u fontani što se pojavi iz same vode, gdje sjene plešu po okolnim zidovima, a plesači po krovovima. Scena, pažljivo odabrana za ovu predstavu, je staro industrijsko područje, Kockums, koje se polako pretvara u elitno naselje, a koreografija sa biciklistima nas podsjeća na vrijeme kad su radnici išli na posao ovim prevoznim sredstvom kao isključivom mogućnošću. Sve to nadgleda hiper-moderni Turning Torso, koji sa svojim upaljenim svjetlima, uveliko podsjećajući na raketu, diskretno preuzima ulogu glavnog aktera u ovom preobražaju i kretanju u vremenu. Stoji tu kao simbol promjena i vremena koje izgleda svjetlosnim godinam udaljeno od Kockums radničke ere.
Uživam u predstavi, naročito kad se pojavio Spiderman praćen neidentificiranim letećim objektom, napravljenim od čiste svjetlosti. Ovo je moja interpretacija plesne koreografije, ali to je uvijek moj način, sve prilagodim sebi i u svemu uživam. Uzbudljivo! Spektakularno! Obožavam svjetlosne efekte, a i snagu tijela u uvježbanom plesnom pokretu, jer mi daje iluziju lakoće i mogućnosti istovremeno. Jedino mi je žao što ne mogu fotografisati ovaj plesni spektakl, svjetlost je jednostavno preslaba.
Moj prvi dan nove tradicije se bliži kraju. Polako se vozim kući i dok posmatram kolonu svjetlosti automobila iz drugog pravca, razmišljam o svemu lijepom što sam danas doživio. Nastavljam svoje kretanje kroz vrijeme i prostor, jer to je, ustvari, moj jedini cilj. Istovremeno pozivam sviju da se kreću sa mnom i naravno da sa mnom slave moj tradicionalni praznik, Max dan umjetnosti.
Lijep pozdrav i veliki osmjeh!