NASMIJANA ŠUMA

Šuma se smije

To šala nije

Kad joj sunce lice mije

A kiša je zalila prije

Šuma se smije

Kad sve drveće povije

A vijetar joj lišće miluje

Šuma se smije

Kad lišće zvecka poput praporace

Ali to čuju samo djeca

I poneki odrasli što se sjeća

Kako je to nekad bilo

Kad je sreća bila sreća

Šuma se smije

To šala nije

Kad obuče srebrene dimije

A sunce ih nježno dodiruje